Kako je Zoran Milanović ponovno doveo u pitanje rad hrvatskog pravosuđa

Tomislav Saucha završio je u zatvoru. Presudu po kojoj je zbog krivotvorenja putnih naloga i pronevjere nešto manje od pola milijuna kuna osuđen na tri godine zatvora, bivši predstojnik ureda bivšeg premijera Zorana Milanovića prihvatio je bez drame i pogovora. Tijekom sudskog postupka iskoristio je sve dostupne pravne alate, žalio se na prvostupanjsku odluku suda, na višem sudu dočekao pravomoćnu presudu i pomirio se s tim da će neko vrijeme morati provesti iza rešetaka. Iako je imao mogućnost žaliti se na upućivanje u zatvor, Saucha se svojevoljno odrekao te mogućnosti te je prije dva dana stigao u Remetinec, odakle će nakon psihosocijalne procjene biti upućen u neku od hrvatskih kaznionica.
Sudeći prema njegovoj posljednjoj reakciji, kada se nije ni pokušavao žaliti na zatvaranje, za Sauchu je ova stvar završena. Iako je i nakon presude govorio kako nije kriv za ono što mu se stavlja na teret, prihvaćanjem svih sudskih odluka pokazao je kako poštuje hrvatske pravosudne institucije.
To se pak ne može reći za Sauchinog bivšeg poslodavca, bivšeg premijera i aktualnog predsjednika Zorana Milanovića koji je ovih dana, vjerojatno potpuno nepozvan, preuzeo ulogu odvjetnika Tomislava Sauche. Predsjednik je tako, među ostalim, izjavio kako Sauchi na sudu nije dokazana krivnja te je u svom, već nadaleko poznatom birtijaškom stilu, onima koji su vodili postupak poručio da “dabogda tako sude njihovoj djeci”. Milanoviću isto tako nije jasno kako je njegov bivši suradnik dobio manju kaznu zatvora od tajnice Vlade Sanje Zeljko koja je optužena zajedno s njim te u konačnici osuđena na četiri i pol godine zatvora. Drugim riječima, Milanović ponovno, po tko zna koji put, dovodi u pitanje rad i stručnost hrvatskog pravosuđa i vrši pritisak na institucije. Odnosno, čini ono radi ono za što godinama optužuje aktualnu Vladu i HDZ.
Da je Milanovićeva teza o utjecaju vladajuće stranke na pravosuđe promašena dokazuje, među ostalim, baš i slučaj Saucha. Dugogodišnji Milanovićev suradnik i mladi SDP-ov lav 2017. godine je, nedugo nakon što je protiv njega podignuta optužnica zbog malverzacija u Uredu predsjednika Vlade, napustio tu stranku te se kao zastupnik priklonio Klubu HNS-a. Kad se kasnije te godine glasovalo o nepovjerenju ministru financija Zdravku Mariću, o čemu je ovisila budućnost nove Vlade Andreja Plenkovića, upravo je Sauchina podrška Mariću bila presudna te je spasila, i ministra, i ostatak Vlade. Da Plenković i HDZ imaju moć i kontrolu nad pravosuđem kakvu im pripisuje Zoran Milanović, ne bi li onda vratili Sauchi uslugu ‘stiskanjem’ državnog odvjetništva i sudova u nastojanju da se Saucha oslobodi optužbi? Ne bi li se barem pobrinuli da čovjek koji je spasio Vladu dobije blažu kaznu, možda da bude tek uvjetno osuđen? Je li moguće da su moćni Plenković i ostatak HDZ-ove svite jednostavno dopustili da se stvari odvijaju svojim tijekom, da pravosuđe obavlja svoj posao, onako kako to predviđaju hrvatski zakoni? Baš kao što su učinili su slučaju osumnjičenika i optuženika iz vlastitih redova – Horvata, Žalac ili Tolušića.
Nije na Vladi niti na bilo kojoj političkoj stranci da se upliće u sudske postupke. Kao niti na predsjedniku države. To je protuzakonito. Komentiranje postupaka nije protuzakonito, ali je paušalno dovođenje u pitanje pravomoćnih presuda, pogotovo kad to čini predsjednik, opasno jer ruši povjerenje građana u hrvatske institucije. Kao predsjednik, Zoran Milanović je i sam institucija a i, na kraju krajeva, pravnik. Tim više je neke njegove istupe još teže shvatiti.