Na Međunarodni dan djeteta, naši poznati su složni – djetinjstvo bez tehnologije bilo je stoput bolje!

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Međunarodni je dan djeteta – dan posvećen djeci i njihovoj dobrobiti. Tek kada odrastemo počinjemo shvaćati kako je lijepo biti dijete, biti bezbrižan i radostan. Svi te grle i ljube, a sve brige su tako male i bezazlene.

Da je sve doista tako u razgovoru su nam potvrdile lokalne javne osobe koje dobro poznajemo sada, ali nismo ih imali prilike upoznati kao djecu. Ipak, danas ćemo zaviriti u djelić njihova djetinjstva koje je, svi su se složili, bilo bolje nego djetinjstvo u današnje vrijeme. Neki su čak bili tako hrabri da su pobjegli od kuće, ali samo u duhu igre.

– Planirala sam sa susjedima bijeg od kuće. Bila sam najstarija, imam brata mlađeg godinu i pol. Susjedi su bili sličnih godina i svi smo se po cijele dane znali družiti. Kako sam u to vrijeme već počela čitati “Pet prijatelja” i sve te dječje avanturističke romane, tako mi je s devet godina palo na pamet da bi mi mogli kampirati kao likovi iz romana. Imamo super plan, budemo zaradili i onda ćemo se samo doma vratiti sa zarađenim novcem kako bi naši mame i tate bili ponosni. Susjed je čak rekao da njegov tata ima vojni šator dok se susjeda mala trebala pobrinuti za hranu. Sve smo imali spremno. Ipak, na kraju se sve otkrilo i ispalo katastrofa, dobili smo zabranu viđati se dva tjedna. Nismo tada bili svjesni opasnosti, mislili smo da radimo dobro djelo – prisjeća se spisateljica iz Bjelovara Marijana Dragičević.

 

Marijana i “bjegunci”

Iako nije imao spreman plan bijega sa susjedima, hrvatski strijelac s bjelovarskom adresom Miran Maričić s nostalgijom se prisjeća svoje najdraže uspomene na djetinjstvo.

– Jedna od najdražih uspomena na djetinjstvo su mi vremena provedena vani s obitelji i prijateljima. Često smo za vrijeme praznika, kako zimskih, tako i ljetnih, vani provodili većinu dana uz druženje i razne igre. Posebno mi je drago što sam imao takvo djetinjstvo gdje nije bila toliko zastupljena tehnologija te smo se svi družili uživo. Zanimljivo mi je sada da smo mi djeca iz kvarta znali gdje je tko i gdje nekoga očekivati za igru bez dogovora putem telefona – rekao je Miran.

 

Miran Maričić, Borik 2003.

Vrlo slično, gotovo isto razmišljanje, s nama je podijelio i načelnik Općine Sirač Igor Supan.

– Bilo nas je petnaestak u susjedstvu, što cura, što dečki, a razlika u godinama znala je biti i do osam godina. Razlika u godinama nije bila važna jer svi skupa smo se igrali lopova i policajaca na biciklima, skrivača, gumi-gumi, graničara i slično. Isto tako, kada smo se išli sanjkati i kada je bilo snijega, svi smo zajedno išli na jedno brdo, znao nas je i auto vući na saonicama. Bilo je tu i igranja u blatu. Susjed i ja smo od cementa i vapna napravili jedan prostor koji smo nazvali komarica i u kojem smo se znali igrati s autićima. Satima smo znali sjediti uz cestu i pogađati koja boja auta će naići. Izmišljali smo svakakve gluposti, samo da se zabavimo – kaže Supan.

 

Igor Supan

Igra i samo igra čar je svakog djetinjstva što su nam potvrdili i voditelji Alfa radija Gabrijela Čuljak i Ivan Ileković.

– Ja iz svog djetinjstva pamtim igru u dvorištu, kućicu koju smo napravili od čardaka, miris pečenih kukuruza, polustrgani koš na igralištu koji je, osim toga, bio i gol za nogomet, susjedovo žito u koje smo se skrivali kada smo igrali skrivača, šlauf s kojeg smo pili vodu nakon cjelodnevnog trčkaranja, miris maminih kolača, zvuk zvonca na našoj kući kad bi nas prijatelji zvali na druženje, tadašnji tatin stari auto u kojem je naša šesteročlana obitelj putovala bez klime na more, ali je bilo najljepše na svijetu, pamtim najjače zagrljaje, najglasniji smijeh i pamtim zajedništvo. Djetinjstvo je zakon! – poručuje Gabrijela.

Gabrijela Čuljak
Ivan Ileković

Sanjkanje i snijeg jako dobro pamti i Ivan.

– Najdraža mi je uspomena sanjkanje u Šandrovcu na vrećama ispunjenim slamom sve dok se ne ugasi sunce i upali javna rasvjeta – kaže.

Jedno je sigurno – djetinjstvo bez tehnologije svakako je bilo maštovitije i lakše, a djeca su se toliko voljela igrati vani da su se tjerala u kuću, a ne iz kuće. U skladu s današnjim Međunarodnim danom djeteta, želimo da upravo takva vremena ponovno postanu normalna. 

 


PODIJELI S PRIJATELJIMA!