B. Sušec: Nikada kasnije nisam doživio ono što su Kesizupci napravili te 1972. Oni su rukometni besmrtnici!

PODIJELI S PRIJATELJIMA!

Rukometni klub Bjelovar ovih dana slavi najveći uspjeh u svojoj povijesti – osvajanje naslova europskog prvaka prije točno 50 godina. Tim povodom u klub je stiglo pismo velikog klupskog prijatelja, poznatog sportskog novinara i komentatora Bože Sušeca koji je osobno svjedočio bjelovarskom trijumfu. Evo što je napisao.

 

Dragi moji rukometaši,

s neizmjernim ponosom i poštovanjem sjećam se veličanstvenog dortmundskog dana koji vas je pretvorio u rukometne besmrtnike. U mojoj mnogo desetljetnoj karijeri TV komentatora to je ostao jedan od najvećih, najdražih i nikad izbrisivih trenutaka. Sretan što sam bio mali kotačić u tom velikom slavlju.

Podsjetio bi da je vrata Dortmunda otvorila dramatična ukupna pobjeda protiv tada moćnog moskovskog MAI-a jedan razlike – 32:31. Da je tada bilo kladionica koeficijent na pobjedu malog bjelovarskog kluba protiv bogatog diva Gumersbacha bio bi jedan prema sto. Pa kako se dogodio taj superuvjerljivi jedan. Sve se posložilo. Od neumornog velikog predsjednika Milana Usumovića, preko trenera majstora lisca Željka Seleša, preko klupskih entuzijasta poput nezaboravnog Maxa, preko strastveno vjernih navijača poput Raula i mnogih drugih, do vas – čudesnih 12 Kesizubaca, dvanaestero braće po ljubavi prema rukometu, klubu i gradu.

To danas više ne postoji, nikad kasnije ništa slično nisam sreo. 50 godina je prošlo, ali nije to 50-ta minuta meča, životna utakmica već je u sudačkoj nadoknadi vremena. Još uvijek živući i živahni vode protiv onih koji su nas napustili 7:5. Nažalost to je meč koji na kraju i Kesizupci moraju izgubiti.

Zato živite, družite se , prebirite po uspomenama, trčite i igrajte tko može, kartajte i pijuckajte, družite se, družite se, ne dajte se… I popijmo po jednu. Za Đuru, za Baburu, za Zeca, za Bradu, za Albina…

Dvanaest puta pozdravlja Vaš Božo!

 


PODIJELI S PRIJATELJIMA!