[FOTO] Kako je Bjelovarčanka Ivana ‘osvojila’ Kubu i izbjegla strašni uragan

Ivana Marušić, Bjelovarčanka sa zagrebačkom adresom koja radi u privatnoj poliklinici ljubiteljica je putovanja, posjetila je zanimljiva mjesta po Europi, no sredinom rujna odlučila se posjetiti i upoznati daleku Kubu gdje je provela dva tjedna. 

Ivana na ovo egzotično putovanje nije išla putem turističke agencije već je s dvije prijateljice samostalno organizirala put koji je bio prepun zanimljivih događaja i kako kaže, uspomena koja će zauvijek pamtiti. 

-Oduvijek sam željela otići na Kubu i sada se to konačno ostvarilo. Nisam željele ići preko turističke agencije jer sam željela biti slobodna, tako da ako mi se neki grad ili neko mjesto više svidi na proputovanju mogu malo duže ostati na tom mjestu – pojasnila nam je Ivana koja je preko Amsterdama i Paname sletjela u Havanu. 

-Nije tu bilo puno planova. Prijateljice i ja smo samo rezervirale kod jedne obitelji u Havani sobu i za to smo rekle da će nam biti baza, a ostalo kuda nas put nanese. Sletjele smo u Havanu usred noći tako da nam pri izlasku s aerodrome nije bilo baš svejedno, još nas je ošamutila velika vlaga i vrućina, ali taksist je bio super i odvezao nas je točno na našu lokaciju gdje nas je dočekala jedna obitelj s kojom smo se vrlo brzo jako povezali – prepričava nam svoj dolazak Ivana. 

-Havana i cijela Kuba je zemlja koja živi u prošlosti, baš je ‘dinosaur’ država, standard je jako nizak, ali opet svi su jako susretljivi i mogu reći da sam se osjećala sigurno. Znam nešto španjolski tako da sam se mogla sporazumijevati, neki su znali odakle dolazim, neki nisu, ali svi znaju za Luku Modrića. Infrastruktura je loša, vidi se da su pod sankcijama desetljećima, standard je nizak, ali su zato cijene niske. Jako dobar ručak se može naći za 5-6 eura – prepričava nam Ivana i nastavlja. 

-Američki dolar tamo nije baš popularan, ali zato se sve može plaćati u eurima i naravno njihovim pesosima. Hrana je kvalitetna, nemaju pesticida, tako da im je sve organski. Imaju vrhunski avokado koji sam svaki dan doručkovala i to nije ni približno avokadu kojeg mi ovdje u Europi jedemo. Ananas je također puno finiji i slađi, marmelada od manga me oduševila, jastog im je skroz jeftin, a znamo koliko ovdje košta tako da sam uživala u gastronomiji – priča nam Ivana. 

-Havana se dijeli na tri dijela, najviše vremena smo provele u starom gradu koji je zanimljiv po načinu života. Ljudi su susretljivi, u svakom restoranu se pleše i osjeti se taj štih Kariba. Ulicama se vozi onim starim autima, vidjela sam brojne zastave iliti stojadine, čak se i vozile u njima. U jednom noćnom izlasku su voditelji bara pitali sve nas odakle dolazimo. Onda su jedni viknuli Španjolska, Nizozemska…mi smo viknule Hrvatska. I onda nakon nekog vremena se na velikom ekranu pokazala hrvatska zastava i počela je pjesma od Severine. Nismo mogle vjerovati, ali smo se rasplesale, kao i drugi gosti iako nisu naravno znali ni jednu riječ pjesme. Na Kubi rum reče u potocima, baš se razbacuju s njim, i naravno cigare su iznimno popularne, može se ići na izlete da se vidi iz prve ruke kako oni rade te svjetski poznate kubanke – kroz smješak nam priča Ivana. 

-O politici se ne priča u Havani i tamo nema baš puno postera Che Guevare i Castra, ali na istoku Kube ima. Kuba ima jako veliku pismenost, čak 99 posto ljudi ima završenu školu. Imaju jako puno liječnika, ali oni iako su liječnici imaju male plaće. Nedostaje im lijekova, ljekarne su zaista prazne i kažem, jako je nizak standard, prosječna plaća je 30-ak eura mjesečno. Djeci sam po ulici dijelila slatkiše koji su bili presretni zbog toga jer tko zna kada i da li uopće dobiju kada koji bombončić – kaže nam Ivana. 

-Nakon Havane unajmile smo vozača koji nas je odvezao dalje od Havane, dakle posjetili smo Varadero, Trinidad i Santa Claru. Rezerviranje soba u tim mjestima je bio mali problem zbog interneta i jer na Kubi ne radi Airbnb pa su nam naši domaćini pomogli oko rezervacije. Na obali smo zaista uživale na plaži jer je bijeli pijesak i tirkizno more i tamo smo dva dana odmarale nakon užurbane Havane, ali u tim mjestima je bilo problema sa strujom i vodom. Tako da sam znala kosu u lavoru prati, a često je nestajala struja. Posebno u Santa Clari. I onda kada nestane struja čuje se kao huk navijača na stadionu, to građani negoduju. A kada se vrati struja, onda kao sretno navijaju jer se vratila. Struje se isključuje zbog štednje i zbog toga su ostali građani gradovi ljuti na Havanu koja troši najviše struje i tamo ne nestaje – prepričava nam Ivana. 

-Ceste su iznimno loše, tako da smo se od gradova do gradova vozile puno duže nego što bi to bilo u Europi, ali i to je doživljaj. Uzele smo si i izlete u jednom mjestu s konjima, tako da smo jahale po divnoj prirodi, išle smo na lokacije gdje rade prave domaće rumove koje cijeli svijet naručuje kao i cigare koje uglavnom žene rade i frkaju jer imaju nježnije jagodice. Inače, u tim manjim gradovima svi su jako bliski. Susjedi ulaze jedni drugima u kuće, pomažu, peru suđe, ručaju zajedno, lijepo je tu bliskost bilo za vidjeti – kaže nam Ivana. 

-Imale smo skoro i sudar sa snažnim uraganom. Baš na području Kube gdje smo u tom trenutku bile je trebao proći jedan visoke kategorije. I to smo slučajno saznale da dolazi jer nismo imale kvalitetan pristup internetu, a i kada jesam nisam baš gledala prognozu. Zapravo smo došle proći jedan nacionalni park, ali bilo je brzo pakiranje i nazad za Havanu i bilo je baš blizu da nas zahvati. Nažalost, ljudi koji tamo žive su bili poharani tim uraganom – rekla nam je Ivana koji kaže da će ovu avanturu zauvijek pamtiti, ali već razmišlja o nekim drugim putovanjima na daleki istok o čemu će nam, vjerujemo, također sve ispričati.