Bjelovarski bibliobus aktivan više od 50 godina, a osim djece, posjećuje i zatvorenike

BJELOVAR – Narodna knjižnica Petar Preradović Bjelovar može se pohvaliti Bibliobusnom službom koja je prošle godine napunila 50 godina djelovanja. Točnije, s radom su krenuli 1972. godine kada je pun knjiga na cestu stao bibliokombi, a kako bi cijeli događaj ostao za pamćenje, dogodilo se to povodom 140. obljetnice knjižnice i stote godišnjice smrti Petra Preradovića.

– Bio je “Mjesec knjige”. Ima jedan zgodan citat koji je pisao na plakatu u sklopu početka Bibliobusne službe, “U 12 sati pred zgradom knjižnice predaja u rad pokretne knjižnice za selo i radne organizacije”. Tadašnji moto je bio da se približi kultura radnicima kako bi kroz knjige i načitanost, sami odlučivali o svojoj sudbini. Bilo je to jako teško postići, prvo je naravno posudba krenula pa je pala, no na kraju, uz ogroman trud i entuzijazam knjižničara na terenu, situacija je bila sve bolja i bolja – priča Dražena Rajsz, voditeljica Bibliobusne službe.

Danas Bibliobusna služba raspolaže sa 16 tisuća svezaka knjiga dok u bibliobus stane oko 2500 tisuće knjiga. Zanimljivo je napomenuti da je prvi bibliokombi imao i igraonicu.

– Pedagoško metodički rad nadopunjavala je i pokretna igraonica našeg Dječjeg odjela knjižnice, a to je bilo negdje od 1979. do 1982. Bila je organizirana u pet gradskih mjesnih zajednica i okolnim mjestima, Bulinac, Galovac, Gudovac, Klokočevac, Korenovo, Lasovac, Međurača, Novoseljani, Pavljani, Podgorci itd. Uglavnom se igraonica održavala u društvenim domovima za djecu koja nisu bila u sustavu predškolskog odgoja, a godišnje je oko 150 djece prošlo kroz igraonicu. Tu takozvanu igraonicu na kotačima vodile su učiteljice Milka Manojlović i Drenka Radošević Požgaj – dodaje.

Tada su bila 24 stajališta u naseljima i dva u poduzećima, a Bibliobusna služba imala je oko 260 članova koji su posudili 2000 knjiga.

– Onda su se sklapali ugovori s tadašnjim firmama zbog čega je biblikombi išao i u poduzeća poput Sirele i Koestlina. Uglavnom se povećavao broj ljudi koji su bili uključeni u knjižnicu te koristili njezine usluge. Prvi knjižničar u pokretnoj knjižnici bio je Mato Debač sve do 1975. kada na njegovo mjesto dolazi Željko Prohaska koji na tom mjestu ostaje do umirovljenja 2015., a zatim sam ja kao diplomirana knjižničarka došla na njegovo mjesto. Kratko vrijeme u pokretnoj knjižnici radio je knjižničar Vojislav Tomašević kojeg svi znaju s našeg Odjela za odrasle – navodi Rajsz.

Današnji bibliobus uglavnom za stajališta ima područne škole, osnovne škole, vrtiće, a od poduzeća jedino idu do zatvora.

– U dva tjedna prođemo svojih 46 stajališta što znači da smo svaka dva tjedna u određeno vrijeme opet na istom mjestu. Jasno da nekada ne možemo kao autobus biti točni, ali klizno se dogovaramo s učiteljicama i odgojiteljicama te prilagođavamo njihovom rasporedu. Svaki dan smo negdje osim u drugom tjednu jedan dan, utorak, kada imamo servisni dan i tada se ne ide na teren već rješavamo stvari u spremištu. Naš dan zapravo počinje razmjenom fonda između bibliobusa i spremišta jer naš je fond živ i mijenja se. Isto tako, sve naše knjige su premotane što nas je spasilo u doba korone jer smo knjige mogli brisati. Uglavnom smo od jutra na terenu – rekla je Rajsz.

Iako su zainteresirani u puno manjem broju, ljubitelja knjiga ima i među starijim mještanima, osobito umirovljenicima koji vrlo rado zavire u ponudu bibliobusa.

– Tko god ima iskaznicu može doći na odredište gdje stoji bibliobus i pogledati ponudu knjiga. Knjižnica i bibliobus imaju odvojena spremišta jer inače bi došlo do miješanja, stoga je najbolje da se knjiga posuđena u bibliobusu u njega i vraća. Nije nam praksa da dostavljamo knjige koje knjižnica drži u skladištu jer bi nam to jako kompiciralo cijeli posao. Korisnici su naučeni na to i sukladno tome se ponašaju. Jako nam je lijepo surađivati na terenu. Djeca su jako zainteresirana, zna ih po desetero biti u bibliobusu, a ponekad kada mogu sjednem s njima pa zajedno čitamo. Ostali su slabo zainteresirani, imamo par umirovljenika koji nam dolaze, a zna se dogoditi i da dijete posudi knjigu za svoju mamu ili baku. Uglavnom su nam korisnici djeca predškolske i školske dobi te odojitelji/ce i učitelji/ce – navodi Rajsz.

Što se tiče gradova u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, bibliobus staje samo u Bjelovaru jer preostala četiri grada u županiji imaju stacionirane knjižnice. Od ukupno 18 općina u županiji, bibliobus ne staje u samo njih šest – u Bereku, Dežanovcu, Đulovcu, Hercegovcu, Končanici i Siraču.

– Općina Hercegovac ima knjižnicu kao i Nova Rača kao odjel Narodne knjižnice Petar Preradović, ali Novu Raču još posjećuje i bibliobus. Primjerice, u općini Ivanska idemo još u tri njihova naselja i to u Donju Petričku, Staru Plošćicu i Ivansku, a tamo je u bibliobus sveukupno učlanjeno 3,98 posto korisnika od ukupnog broja stanovništva. U općini Kapela još idemo u naselja Donji Mosti, Jabučeta, Kapela, Stari Skucani i Sredice Gornje, a od ukupnog stanovništva u Kapeli je učlanjeno 2,91 posto korisnika i to su uglavnom djeca i učitelji. U Novoj Rači je 1,28 posto korisnika, Rovišću 2,28 posto, Severinu 4,90 posto, Šandrovcu 4,67 posto, Štefanju 3,36 posto, Velikoj Pisanici 0,33 posto, Velikoj Trnovitici 1,16 posto, Velikom Grđevcu 0,21, Velikom Trojstvu 3,57 posto gdje smo malo jači jer idemo u Malo Trojstvo, Veliko Trojstvo i Ćurlovac dok u Zrinskom Topolovcu ima 6,6 posto korisnika, ali ima manje stanovnika pa je veći postotak. U 12 općina 2,58 posto od ukupnog broja stanovnika je učlanjeno u bibliobus. Po zakonu o knjižnicama, svaka Općina je dužna osigurati pristup knjižnici svojim mještanima, no slovo zakona baš se i ne poštuje kako bi trebalo – navela je.

Bjelovarski bibliobus jedan je od rijetkih bibliobusa koji ulazi u prostore zatvora.

– Pritvorene osobe lišene slobode same biraju svoju knjižnu građu. Dosta čitaju, a kada dođemo najmanje 50 pa do 70 knjiga posude. Ima čitača koji si zbilja krate vrijeme čitajući, ima onih koji traže nešto za razbibrigu sa sadržajem uradi sam, a neki čak uzimaju i slikovnice pa precrtavaju vjerojatno crteže kada pišu svojoj djeci – rekla je Rajsz.

Nedavno je Narodna knjižnica Petar Preradović Bjelovar u sklopu projekta „Moja putujuća knjižnica“ nabavila novi bibliobus u suradnji s Gradom Bjelovarom. Bibliobus je suvremeno opremljen te vrijedan 137.434,46 eura. Ukupna vrijednost projekta je 248.183,69 eura. Europska unija osigurala je 210.956,14 eura, dok je Ministarstvo kulture i medija izdvojilo 37.227,55 eura. Ipak, novi bibliobus još nije u pogonu.

– Još uvijek idemo sa starim bibliobusom jer su nam lektire unutra i skupljamo knjige. Problem nam je što mi sve te knjige preko ljeta omatamo, a samo nas je dvoje koji radimo u bibliobusu, knjižničarski tehničar i vozač Igor Iveković i ja. Trebat će vremena da knjige omotamo i postavimo u novi bibliobus, ali nadam se da će i to brzo doći. Za kraj želim reći, ostanite vjerni knjizi jer ona uvijek čeka na vas – zaključila je Rajsz.

Bjelovarskom bibliobusu najbliže je stajalište udaljeno dva kilometra, a najudaljenije 35 kilometara. Bibliobus vozi najviše dječje literature, ali i ostala poruka je šarolika. U ponudi su i društvene igre.