Jeste li čuli za Pičkovac? Donosimo kako je ova šandrovačka ulica dobila ime!

Šandrovačka ulica Mali Šandrovac već dugo vremena nosi nadimak „Pičkovac“. Priča iza ovog nesvakidašnjeg nadimka datira u vrijeme Drugog svjetskog rata kada se jednog vrućeg srpanjskog dana u Malom Šandrovcu odigrala jedna od najneobičnijih bitki na ovom području. Godina je 1943., sukobile su se snage ustaša i partizana, a glavnu ulogu odigralo je devet hrabrih žena iz Malog Šandrovca.

Legenda o šandrovačkom Pičkovcu prenosila se s koljena na koljeno, a nama ju je ispričao Joško Kuharski, sin Mirka Kuharskog koji ju je dobro znao i za života ju usmeno prenio Jošku.

-Ja znam priču o tome kako je Pičkovac dobio ime. Najkompletniju priču znao je moj otac Mirko, ja znam ono što je on meni pričao, ipak je on bio iz tog vremena – kroz smijeh nam je rekao Joško.

Ustaše i partizani u Šandrovcu

-Položaj ustaša bio je udaljen par stotina metara s lijeve strane ulice u koju su iz šuma došli partizani. Zauzevši položaj u obližnjim kućama pronašli su usamljene žene čiji su muževi već dugo bili u ratu. One su ih ugostile i pripremile pravu gozbu koja je bila prepuna nježnih pogleda. Ustaše su se u to vrijeme odmarale, a o nepozvanim gostima obavijestio ih je mladi uhoda. Vrlo brzo nakon toga krenuli su u „oslobađanje“ ulice – ispričao nam je početke Bitke za Šandrovac Kuharski.

Krenuvši u oslobađanje očekivali su da će ih gore dočekati teška borba s dobro utvrđenim neprijateljem.

-Valjda od straha, nestrpljivosti ili uzbuđenja, jedan od ustaša zapucao je i tako alarmirao partizane da je vrijeme za bijeg. Kada su došli do kuća, nisu pronašli partizane, već žene koje su se taman počele odijevati. Umjesto da krenu za partizanima, odlučili su čuvati položaj i nastaviti gdje su partizani stali – rekao nam je sugovornik.

Kontraofenziva

-Kad su se regrupirali u šumi, partizani su shvatili da ih ustaše ne love, pa su se odlučili vratiti kućama. U kontraofenzivi opet je netko zapucao, pa su na zvuk pucnjave ustaše napustile položaj. Prema priči moga oca, ulica je te večeri čak sedam puta prelazila iz ruku u ruke – kazao nam je Kuharski i dodao.

-Zna se da tko radi taj se i umara, pa su se tako vojnici svaki puta okrijepili s vinom i rakijom da bi na kraju nastala prava fešta u kojoj je ipak sklopljeno primirje. Plesalo se oko vatre cijelu noć, navodno su svi i pobacali kape kako se ne bi znalo tko je na kojoj strani.

Teška bitka uz oganj trajala je cijelu noć, neki su izdržali do kraja, neki su u međuvremenu pozaspali, a kraj primirja označilo je jutarnje srpanjsko sunce.

Jutro donosi kraj

-Ujutro su se mamurni rastali, naravno uz mrke poglede, ipak su oni neprijatelji. Ustaše su se vratile u Šandrovac, a partizani u šumu. Tako u bitci za Šandrovac, zahvaljujući devet hrabrih žena, nije pala ni jedna glava – ispričao nam je rasplet bitke Kuharski.

Iako nije pala niti jedna glava, bitka je ipak ostavila neke posljedice.

-Nekoliko mjeseci kasnije u sadašnjem Pičkovcu neke od žena počele su nositi široke haljine kako bi sakrile trbuhe koji su počeli rasti kao posljedica ove vruće srpanjske bitke, no i to je bolje nego da je bilo mrtvih. Najvažnije je bilo sačuvati živu glavu, govorio je moj otac – sa smiješkom je zaključio Kuharski.

Šandrovčani su njima u čast izradili i postavili znak kojim su Mali Šandrovac preimenovali u Pičkovac, koji će u šandrovačkoj usmenoj predaji ostati zapamćen kao mjesto radnje jedne od rijetkih bitki možda i najkrvavijeg sukoba u povijesti u kojoj nitko nije izgubio živu glavu.

FOTO: Štefan Brajković