Sveta Lucija pred vratima: Svi znamo da sutra sadimo pšenicu, no znate li kako se ‘lucinjskim stolcem’ otkrivalo tko je vještica?

Sveta Lucija koju obilježavamo 13. prosinca štuje se kao zaštitnica vida, slijepih, krojača, ratara, tkalaca. Također, na dan svete Lucije sije se pšenica, simbol života kod kršćana i pokazatelj rodnosti u nadolazećoj godini. Tom običaju se nekako najviše vesele djeca, koja do Božića najčešće brinu o zalijevanju pšenice. Na obroncima Bilogore, za svetu Luciju vezala su se brojna značenja i narodni običaji. Primjerice, nije se prelo sve do Sveta tri kralja, jer se vjerovalo da bi to kraljevima ‘zaprelo’ puteve.

Bolesne oči

– Uoči blagdana, selo bi obilazila žena omotana u plahtu, noseći u ruci tanjur sa škarama, nožem, vilicom, svijećom i svinjskim očima. Nadgledala bi da li djevojke i žene rade ručni rad, što je, kao i na sve ostale svece pred Božić bilo zabranjeno. Žena zamotana u plahtu išla bi od kuće do kuće, kucala na prozore, čega bi se ljudi, posebno mala djeca bojala. Vjerovalo se da će djevojkama i ženama koje u te dane ipak rade ručne radove, oči biti bolesne, govori Gordana Marta Matunci, dodajući kako je strah ljudskom biću ponekad potreban. Odrasli su morali znati, a djecu učiti od čega se mudro maknuti.

Mnogi danas pšenicu kupuju, što se može protumačiti i kao ‘kupnja’ sreće, života i rodnosti. Na području Bilogore, na svetu Luciju glavni muškarac krenuo bi izrađivati lucinjski stolac. Tesao bi ga ‘švarbom’, poznatijom kao tesarska sjekira. Stolac je morao imati tri noge.

Vjerovanja 

– Muškarac bi ga izrađivao svaki dan, malo po malo, a morao je biti gotov do Badnjaka kad će gazda tronožac uzeti u ruku i s njim otići na polnoćku. Za vrijeme ‘podizanja’ ili ‘pretvorbe’ na misi, stao bi na stolac da vidi koja je žena u crkvi vještica. ‘Odala’ bi se ona koja pogleda u njega. Na putu do kuće krenule bi muškarca naganjati, tući i udarati, a on bi za tu situaciju u džepu imao pripremljeno sjeme prosa. Pred tzv. vještice bacao proso da ih zaustavi. Taj običaj je u jednu ruku smiješan, no bilo je i onih koji su u tu predaju zaista vjerovali. Volim reći da, ako su postojale vještice, onda su postojali i vještaci, kaže Matunci.

Domaćice su na svetu Luciju na Bilogori pekle pogačice od kukuruznog brašna. Nisu smjele sadržavati sol, a morao ih je barem malo pojesti svaki ukućanin. Vjerovalo se da tada u kući neće biti svađe niti bijesnih. Pogačice su se davale i stoci, u vjeri da neće dobiti bjesnoću.