Proljetno povrće, maslac (ne bilo kakav) i jabuke morali su se jesti na Veliki četvrtak, evo zašto

Pashalno trodnevlje obilježava spomen na Isusovu muku, smrt, ukop i uskrsnuće te predstavlja središte kršćanske vjere. Liturgijsko slavlje započinje upravo danas, na Veliki četvrtak misom Večere Gospodnje, a završava uskrsnom večernjom molitvom. Upravo se na Posljednjoj večeri, koju je Isus blagovao sa svojim učenicima prije raspeća, smatra da je ustanovljena euharistija, sakrament koji se obnavlja pri svakom slavlju svete mise.

Uz crkvene obrede, Veliki četvrtak kroz povijest su pratili brojni narodni običaji i vjerovanja. Tako se na Bilogori smatralo se da konzumiranje svježeg proljetnog povrća, osobito zelene salate, donosi snagu prirode i osigurava blagostanje tijekom cijele godine. Umjesto salate, ponegdje su se jeli leća i ječam, simboli plodnosti i obilja. Vjerovalo se i da nesoljeni maslac pripravljen toga dana ima ljekovita svojstva, dok su jabuke pojedene na Veliki četvrtak trebale očuvati zdravlje do kraja godine.

– U narodnoj predaji spominje se i ispijanje guščjeg jajeta ili jajeta crne kokoši prije izlaska sunca, za koje se govorilo da ublažava bolove u leđima. U prehranu se toga dana često dodavao stolisnik, biljka kojoj se pripisivala snaga jačanja organizma. Kopriva ubrana i pojedena na Veliki četvrtak, prema vjerovanju, donosila je zdravlje, snagu i materijalnu sigurnost. Posebnu važnost imala su i jaja snesena toga dana — zakapala su se u zemlju kako bi štitila kuće, dvorišta i polja, ističe Gordana Marta Matunci, poznavateljica narodnih običaja.

Jedan od prepoznatljivih običaja bilo je i vezivanje crkvenih zvona. U trenutku kada bi zvona utihnula, ljudi su iz bunara uzimali vodu jer se vjerovalo da tada postaje ljekovita. Umivanje tom vodom trebalo je pomoći kod kožnih tegoba poput pjega, lišajeva i bradavica, a govorilo se i da poboljšava vid. Nakon vezivanja zvona nije se smjela obrađivati zemlja, jer se vjerovalo da tada Isus počiva u grobu.

– U ranim jutarnjim satima Velikog četvrtka sadili su se krastavci, uz izgovaranje želje da narastu dugi, debeli i rodni, prisjeća se Matunci.