U Bjelovaru se danas prikazuje film o legendarnom Momi, simbolu jednog vremena i jedne generacije

Večeras (petak) u 18 sati u bjelovarskom Kulturnom i multimedijskom centru premijerno će se prikazati dokumentarni film “Momo” koji je snimila dugogodišnja novinarka HRT-a Marijana Kranjec. Film je to o Bjelovarčaninu Momčilu Vukašinoviću, koji je poginuo u obrani Komletinaca u prosincu 1991. godine, no film je to o jednom vremenu i jednoj generaciji. O bjelovarskoj neformalnoj kulturnoj sceni s prijelaza iz osamdesete u devedesete i mladom čovjeku koji je ostavio dubok trag na jednoj cijeloj generaciji.

-Priča o Momi prati me od mladosti. Kao što i sugovornici u filmu ističu da se dobro sjećaju gdje je tko bio kada im je javljeno da je Momo poginuo, tako se i ja sjećam tog trenutka. Bila je zračna uzbuna i jedan prijatelj me nazvao i javio da je Momo poginuo. Odmah sam sjela na bicikl, odjurila u Birtiju Zagreb, a ondje su bili svi koji su ondje tada dolazili. Svi smo poznavali Momu, a iako mu ja i nisam bila bliska prijateljica, svakog dana smo se susretali, surađivali smo i svi smo se okupljali na istom mjestu. Priča o Momi priča je i o životima svih nas iz moje generacije i mladosti te priča koja se jednostavno morala ispričati – istaknula je Kranjec i naglasila da je “Momo” film i o mladosti Bjelovara koju je rat nažalost nepovratno obilježio i prekinuo.

-Birtija Zagreb tada je bila mjesto gdje su se mladi krajem osamdesetih počeli okupljati, družiti i nešto stvarati. Tada još nije bilo podruma, već se nalazila na prizemlju i bila je to prava birtija s drvenim stolovima i kockastim stolnjacima. No, ta je birtija već tada živjela dvostruki život jer ujutro su ondje dolazili stariji na konjak dok su se vraćali s placa, a noću je postajala nešto drugo. Sami od sebe ondje su se počeli skupljati mladi koji su imali što reći i vrlo brzo je krenulo izražavanje kreativnih ideja – prisjetila se Kranjec i dodala da je prvo ondje bila piramida koja je služila kao pano na koji je stvatko mogao postaviti fotografiju, sliku ili tekst koji je napisao, a potom su se pojavile bilježnice koje su izrasle u fanzin “Naginjući leptiru” koji je izlazio od 1990. do 1992. godine.

-Bilo je to vrijeme kada se na jednom mjestu našlo puno mladih ljudi koji su imali što za reći. Svi koji su htjeli dobili su priliku, a imali smo nešto što se zvalo Bjelovarski anali mladih, radili smo koncerte, književne večeri, izložbe. Nismo se sramili jer nas je bilo dovoljno da možemo jedni druge procijenjivati i vidjeti tko što može. Nastali su i brojni bendovi, ljudi su svirali, pisali, imali smo što pokazati, a Momo je bio jedan od onih koji je puno pisao. Uvijek je u zadnji čas donosio priče koje nisu imale naslov pa se i zato posthumno objavljena zbirka njegovih priča naziva “Može i bez naslova”. No, kada je krenuo rat, Momo je jednostavno osjetio poziv da mora otići i poginuo je u obrani Komletinaca – kazala je Kranjec koja je prvotno snimila reportažu za HRT-ov multinacionalni magazin Prizma nakon čega ju je kontaktirao i urednik dokumentarnog programa i predložio da reportažu prošire u film.

-Naravno da sam bila počašćena jer to je ponuda koja se ne odbija. Važno mi je bilo i da su reakcije Momine majke na reportažu i na samu ideju snimanja filma bile pozitivne. Snimili smo dokumentarni film koji traje 26 minuta i premijerno će “Momo” na HRT-u biti prikazan 8. studenog u 21.40 sati na HRT1. Kada se pojavila mogućnost da se film prikaže i u bjelovarskom kinu, bila sam presretna i ponosna što ćemo i tako odati počast tom krasnom čovjeku koji je obilježio cijelu generaciju. Kino premijera daje još veću težinu i važnost i sretna sam što će ljudi čuti za njega jer Momo je bio simbol nekog dobrog života i mogućnosti koje nam se pružaju da budemo dobri ljudi – istaknula je Kranjec dodavši da su na filmu radili snimatelj Igor Tukša te montažer Miljenko Baričević.

No, vrlo brzo nakon premijere filma “Momo”, možemo očekivati premijeru još jednog filma koji kao autorica potpisuje Marijana Kranjec. Riječ je o dokumentarcu o Evi Fischer, umjetnici svjetskog glasa rodom iz Daruvara koji je trenutačno u fazi montaže, a premijeru će na HRT-u imati na Dan sjećanja na žrtve Holokausta, 27. siječnja sljedeće godine.

-Do tog filma došlo je posve slučajno. U Daruvaru smo početkom godine snimali emisiju za HRT kada su tek bili dogovori za izložbu o Evi Fischer. Tada je došao njen sin, upoznala sam ga, napravila reportažu, a on je donio pravo brdo fotografija, dokumenata o svojoj majci. Dopustio je da objavim što god želim od toga, snimila sam intervju s njim, a kada sam počela kopati po tom blagu shvatila sam da je to nešto vanserijski i nešto što se mora ispričati. Nakon što smo se rastali, rekao mi je da se vidimo u Rimu gdje živi, a kada sam materijale za reportažu donijela u montažu, urednica je predložila da bih mogla snimiti film – otkrila je Kranjec i dodala da su aplicirali na interni natječaj za film koji su urednici na HRT-u odobrili i nakon toga se zaista zaputila u Rim.

-Sve što je izgledalo nestvarno, počelo se ostvarivati. Sretna sam što će hrvatska javnost konačno doznati fascinantnu priču Eve Fischer, te velike slikarice rođene u Daruvaru 1920. godine. Njen otac je bio posljednji daruvarski rabin, koji je prebačen u Vršac dok je ona imala tri godine, a kada je počeo rat, on je ubijen dok je Eva s mlađim bratom i majkom završila u talijanskom logoru na Korčuli. Zahvaljujući svom slikarskom umijeću i slikanju portreta talijanskih vojnika, omogućen im je odlazak iz logora i skrasili su se u Italiji gdje je nakon rata krenuo njen procvat. Prijateljevala je sa svim mogućim umjetnicima tog vremena, Picassom, Chagalom, živjela je u Rimu dok je on umjetnički cvao – istaknula je Kranjec koja je snimajući film otkrila da joj je neko vrijeme prvi susjed bio slavni kompozitor Ennio Morricone.

-Eva je s njim imala zanimljiv odnos jer je imala atelje kat iznad njegovog studija. Kako nije imala telefon, svima je davala Morriconeov broj pa je on morao ići po nju svaki put kad bi je netko zvao. Poslije je to prijateljstvo izraslo u nešto vanserijsko i Morricone je jedan CD posvetio njoj i nazvao je album “Eva Fischer – slikar”. Bila je ona tako snažna žena i umjetnica s bogatim i sjajnim opusom koja zaslužuje da se za nju čuje i zna ovdje te sam presretna i prezahvalna na mogućnosti da snimam ovaj film i bavim se Evom Ficher kao glavnim likom – zaključila je Kranjec. (Stjepko Gambiroža/Bjelovarski list)