Vinka Jelić-Balta: ‘Dani Slavka Kolara su naš ponos, ali knjižnice u malim mjestima su postavljene u krivom smjeru…’

ČAZMA -Prošli  su još jedni Dani Slavka Kolara, manifestacije koju već dvadeset godina organizira gradska knjižnice iz Čazme koja i nosi ime tog poznatog zavičajnog pisca.

Već 11. godinu vrhunac ove manifestacije je svečanost proglašenja pobjednika i dodjela nagrada Natječaja za kratku priču – satiru Slavko Kolar na koji je ove godine pristiglo čak 90 radova. U ovih 11 godina na natječaj je stiglo više od 800 priča poznatih i manje poznatih autora, a ravnateljica čazmanske knjižnice Vinka Jelić-Balta prisjetila se kako su uopće došli na ideju pokrenuti ovakav natječaj.

-Već 20 godina na rođendan Slavka Kolara 1. prosinca organiziramo Dane Slavka Kolara, a naš pisac iz Čazme Slađan Lipovec i ja tako smo došli na ideju da bi mogli nešto pokrenuti kako bi naša knjižnica bila prepoznatljiva po Slavku Kolaru. Žanr satire u kojem je Kolar bio majstor i nije bio nešto pretjerano zastupljen u našoj književnosti iako su politička i društvena satira uvijek bili popularni. Na tragu toga došli smo do toga da bi satira bila prepoznatljiva i Slavko Kolar bio nam je polazna točka. Stigli smo evo već do 11. natječaja i na ovaj način pronašli smo svojevrsnu nišu i način kako brinuti o hrvatskoj književnosti i knjizi – kazala je Jelić-Balta i dodala da je odmah na prvi natječaj odaziv autora bio dobar.

Koncept koji funkcionira

-Koncept se od početka nije mijenjao i već 11 godina sastav povjerenstva za izbor najboljih priča je isti. Uz mene i Slađana Lipovca tu su Miroslav Mićanović, Hrvoje Kovačević i Branislav Oblučar i sve to jako dobro funkcionira. Uvijek se jave i neki poznati pisci, ali i neki mladi autori koji žele vidjeti gdje su i vrijedi li uopće to što pišu. Uvijek se sjetim jedne finalistice prvog natječaja koja je poslije izrasla u odličnu književnicu koja je rekla kako joj je ovaj natječaj bio dobar putokaz da vidi ima li smisla to što piše. Često se dogodi da nas iznenade i neki poznati pisci koji se jave na natječaj i pošalju priče. Tako smo ove godine u finalu imali Dragu Hedla, Zorana Malkoča, Marinka Koščeca, tu je opet Oliver Jukić. Drago mi je da ljudi prate i da im je naš natjecaj svojevrsna specifičnost na hrvatskoj književnoj sceni, ali i da smo stvorili neka prijateljstva koja su ostala – istaknula je ravnateljica knjižnice u čijem izdanju je prošle godine objavljena i knjiga kritike o Slavku Kolaru “Divan užas”.

-Nadam se da ćemo sljedeće godine za 60. godišnjicu Kolareve smrti uspjeti napraviti znanstveni skup na kojem će biti neki novi znanstvenici koji su iščitavali Kolara. On je Čazmu uvijek smatrao svojim zavičajem i bilo je logično da knjižnica nosi njegovo ime. Njegovo djelo ostala je poveznica i za našu priču koja se događa u sadašnjosti i povezuje njegovo stvaralaštvo i današnjicu. Kolar je bio poznat po smijehu kroz suze, a ne samo po pričama iz tematike seoskog života kojeg je sjajno poznavao jer je bio agronom i upravitelj poljoprivrednih gospodarskih dobara u ovom dijelu Hrvatske. Za vrijeme Banovine Hrvatske bio je ministar poljoprivrede, no sjajne su njegove pripovijetke iz građanskog života, posebno one u kojima je opisivao kako je izgledao život u NDH jer to je bila rijetkost. Kolar je kompleksan autor koji je radio na selu i vidio kako ljudi stvarno žive i koje su im stvarne mogućnosti i po tome je posebno autentičan – otkrila je Jelić-Balta i dodala da su čitalačke navike u Hrvata danas puno bolje nego što se to na prvu čini.

Knjižnica nije samo mjesto za lektiru

-Iluzija je da se više ne čita. Čita se, ali postoje razni kanali čitanja i iznimno je teško statistički popratiti koliko se toga i što čita. Knjižnice imaju važan i primaran zadatak poticanje čitanja i hrvatske riječi, a Pavao Pavličić dobro je rekao da je jezik onoliko mali koliko mi mislimo da je mali. To znači da moramo brinuti o njemu, ulagati u njega pa će biti velik. Hrvatska književnost je po produkciji dobra i može se mjeriti sa svim suvremenim nacionalnim književnostima – kazala je Jelić-Balta i dodala da su knjižnice u manjim mjestima pa tako i u Čazmi nekako od početka postavljene u krivom smjeru s mišlju da su to mjesta na kojima se može pronaći lektira i da je to jako teško ispravljati.

-Želimo izmijeniti tu percepciju. Knjižnica je važna jer ima vjerodostojnost izvora i uvijek kažem da od nas nitko neće dobiti informaciju koja nije provjerena. Ne može u knjižnicu ući baš sve i svašta, a također se borimo s tehnologijom i pratimo trendove. Krenuli smo s aplikacijom za pametne telefone na kojoj su katalozi, obavijesti, imamo e-knjige, no uvijek će ostati dio građanstva koji će čitati knjige u klasičnom obliku. Pisana riječ danas se možda pojavljuje u više formata, a nama je da ih pohvatamo i sve ih ponudimo građanstvu. Kod nas korisnici mogu pronaći sve što ih zanima, a iznimno je važno da djeca počnu čitati od najranije dobi. Tada čitaju neobavezno jer se u toj neobaveznosti nešto zavoli. Obveze nitko ne voli, a kada se dijete nauči na neobavezno čitanje, ništa mu neće biti problem jer će imati navike – smatra Jelić-Balta kroz čiju knjižnicu su prošli praktički svi najčitaniji hrvatski pisci u zadnjih dvadesetak godina, no ističe jedno ime koje nikako da stigne u Gradsku knjižnicu Slavka Kolara.

-Još nam nije bio Ante Tomić. Malo mu je valjda daleko i nezgodno iz Splita, no vjerujem da će nam i on kad-tad doći – zaključila je Jelić-Balta. (Bjelovarski list)