On je super tata, piše EU fondove, uzgaja konoplju, objavljuje poeziju, a od nedavno ima i posebnu misiju…

Na Dječjem odjelu Narodne knjižnice Petar Preradović u Bjelovaru krajem 2022. godine održan je Pjesnički maraton (RE)kreirajmo SvijEt poezijom tijekom kojeg su učenici I. i II. OŠ Bjelovar čitali pjesme nastale na radionici koju je vodio pjesnik iz Čazme Slađan Lipovec. Osim u bjelovarskim, ovaj se projekt provodio i u Osnovnoj školi Čazma, a Lipovec je na ovu ideju došao kako bi se djecu uvelo u svijet poezije pejsažne tematike i potaknulo na pozitivan doživljaj te odnos s prirodom i kreativnost.

-Ovaj projekt je nastao u pandemijsko vrijeme kada sam zapazio da se ljudi otuđuju ne samo jedni od drugih, već i od prirode. Nastava je tada bila na daljinu i jednostavno sam osjetio potrebu da na neki način prebrodimo sve te barijere, da se ponovno počnemo družiti i međusobno i s prirodom, a naravno i s knjigama. Ovo druženje s učenicima pokazalo se kao dobra ideja, a rezultat je izvrstan. Prvu radionicu u Čazmi smo imali još pod maskama, ali smo izašli van, promatrali što se događa u proljeće. Čitali smo, komentirali, a nakon toga krenuli na pisanje. Potom smo imali završnu radionicu komentiranja radova, a u ciklusu radionica obuhvaćeno je pedesetak učenika iz Čazme i Bjelovara te je nastalo oko 70 pjesama. To je jedna prava knjiga i sretan sam što se pokazalo da učenici imaju potrebu za pjesničkim izražavanjem – kazao je Lipovec koji je do sada objavio četiri zbirke poezije, a tekstovi su mu prevođeni na engleski, njemački, francuski, ukrajinski, talijanski, makedonski, rumunjski, mađarski, poljski, turski, slovenski, švedski te uvršteni u hrvatske i inozemne antologije i preglede.

Kratka forma

-Poezija me privukla jer izaziva emociju. Poezijom se neki doživljaj pokušava opisati iz vlastitog iskustva, ali želja je postići neko općenito iskustvo koje će imati učinak i na druge. Nisam krenuo od pisanja intimne, ispovjedačke ili refleksivne poezije, već iz poezije koja opisuje krajolik i djeluje na nas izvana. Svi plaču da je poezija nepopularna književna vrsta, postoje i određena podrugivanja, no ona je sveprisutna. Na poeziju sam se zakačio još u djetinjstvu i stalno pokušavam iz ritma misli koji cijelo vrijeme odjekuje u glavi napraviti neku smislenu, a što kraću cjelinu. Baš zato što je kratka, meni se ta forma sviđa, a mnogo pjesama zamislim u koraku. Nisam tip pjesnika koji sjedne pa čeka inspiraciju, već nešto radim, hodam i dođe ideja. Kad sam bio mlađi, lako sam zapamtio sve stihove, a sada misao moram snimiti ili zapisati da ne bi pobjegla. Teško je to racionalno objasniti jer nešto kao da se cijelo vrijeme vrti u meni – otkrio je Lipovec koji nakon knjige stihova “Posljednja topla noć” iz 2002, zbirke pjesama “Emily Dickinson u mom gradu” iz 2003., “Rijeka iz mjesečina” iz 2007. te “U nekoj od mogućih stvarnosti” iz 2010. godine, konačno planira objaviti novu zbirku poezije.

-Knjiga se zove “Nekoliko šaka mraka” i riječ je o poeziji kojom sam pokušao obuhvatiti ovo depresivno, psihotično, histerično vrijeme. Puno vremena je prošlo od posljednje zbirke poezije, a za razliku od prvih knjiga koja su imala neka više mladalačka iskustva, sada sam na pragu pedesete i pokušavam sumirati svoj doživljaj svijeta. Pokušao sam u kratkoj formi uobličiti svijet u kojem živimo i nadam se da će od toga ispasti nešto dobro. Zadnja zbirka bila je prije 12 godina i bila je više urbana poezija s izraženim buntovnim stavom, a sada se vraćam u pejszaže i unutrašnjost. Kako vlastitu, tako i pokušavajući shvatiti ljude oko sebe koji proživljavaju sve ovo posljednjih nekoliko godina. Pjesme zato možda i jesu mračne jer polaze od mojih pa do društvenih iskustava, a svaki pravi umjetnik trebao bi težiti spajanju vlastitog unutarnjeg svijeta s doživljajem svijeta općenito, duha vremena. Sve što se događalo oko mene više mi je bio pritisak, nego inspiracija i na temelju tog pritiska sam krenuo u pisanje ove knjige. Kako su se redale pjesme, ispada da je to tmurna knjiga, no baš kao što je i u životu gdje se redaju svjetli i tamni trenuci, tako je i s poezijom – kazao je Lipovec koji, jasno, ne može živjeti isključivo od pisanja poezije pa je pronašao i druge načine osiguravanja egzistencije.

Ruralni život

-Osim književnosti, bavim se konzultantskim poslovima te pišem projekte za europske i domaće fondove. Tu je i poljoprivreda jer već sedam godina uzgajam industrijsku konoplju i bio sam među prvima u županiji koji je otkrio tu kulturu. Živim u malom mjestu, Derezi kraj Čazme i ruralni život mi paše. Pruža mi određenu udobnost pa čak i izolaciju ako poželim. Tu je i mogućnost fizičkog iscrpljivanja u radu na zemlji, ali i uživanju u rastu poljoprivrednih kultura kojima se bavim. Otac sam troje djece i mislim da je Čazma odlično mjesto za odgoj djece i odrastanje. Baš uživam tamo i volim život na selu. Lijepo je vidjeti Čazmu kako se razvija u kulturnom smislu i za gradić takve veličine, kulturne aktivnosti su na visokom nivou. Imamo Centar za kulturu s muzejom, knjižnicu koje su izuzetno aktivne i imaju odlične programe. Tu su i samostalni umjetnici, likovnjaci poput Franje Matešina, Vlade Franjevića i Matka Antolčića. Čazma se kreće dobro i u smjeru turizma, a jedini problem su radna mjesta. Imamo puno talentirane djece, no posao je ono što nedostaje da bi oni ostali ovdje – zaključio je Lipovec. (Bjelovarski list)