2023. u znaku prosvjeda, klimatskih ekstrema, ali i poneke pozitivne priče

Poljoprivrednu 2023. obilježila je afrička svinjska kuga koja se pojavila na istoku zemlje i zbog koje je moralo biti eutanazirano 35 tisuća svinja. Nezadovoljni reakcijom države, a ponajviše nemogućnošću prodaje i svinjokolje na zahvaćenom području dio poljoprivrednika je izašao na ceste. Prosvjed solidarnosti održan je i u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji iako je gotovo prije završio nego što je počeo, ubrzo nakon što su došli na punkt odlučeno je da se prosvjed prekida.

 

Međutim, i ovdašnji su se svinjogojci morali prilagoditi jer su se počele strože provoditi biosigurnosne mjere i kategorizacija objekata uvedene još 2019.. Do kraja studenog su u kategoriju tri morali ući svi objekti ili se riješiti svinja, a u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji je primjerice krajem listopada u trećoj kategoriji bilo skromnih 26 posto registriranih farmi, a ni tada se nekima nije žurilo prilagoditi se pravilima.

-Ljudi pomalo podnose te zahtjeve, ali ima onih koji su tvrdokorni i ljuti i vjerojatno se neće ništa kod njih promijeniti, a to nije dobro -rekao nam je krajem listopada bjelovarski veterinar Ante Ćorić.

Iako ASK srećom nije došao do Bjelovarsko-bilogorske županije kod pojave prvih slučajeva je prodaja i ovdje stala. Ipak, krajem godine su oni koji su imali kupce mogli dobiti donekle bolje cijene i to prije svega zbog pada proizvodnje i poskupljenja iste u Europi. Nije bilo zarade, ali su se barem mogli pokriti, a i ova je godina pokazala da se je u stočarstvu sve teže pokriti, pa nisu rijetki slučajevi onih koji su mu odlučili reći konačno zbogom. U društvo bivših stočara ušao je Milan Jurišić iz Bereka koji za sebe od sada teška srca može reći da je bivši mljekar i bivši tovljač i to nakon 17 godina. Presudila im je otkupna cijena mlijeka, preniska da pokrije sve veće ulazne troškove, pa se sav trud pokazao uzaludnim. Pražnjenje staja je ipak bilo teško.

-Nije bila laka odluka, nije bila laka. Sada je ostala prazna staja, strojevi za 200 tisuća eura koje nemam kome prodati i koji su sada nepotrebni, a svi su kao novi, nisu izrađeni. Sada to sve polako trpam u tu staju gdje će stajati i strunuti i propasti – ne krije razočaranje berečki poljoprivrednik koji iako mu je bolno gledati kako u stajama nema ni krava ni junadi razočarano kaže kako krave više ‘u kući ne želi vidjeti ni na slici’.

 

I nije jedini. Od 2003. do danas je broj proizvođača mlijeka u Hrvatskoj pao za nevjerojatnih 94 posto! Prema podacima Ministarstva poljoprivrede u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji je lani bilo 669 mljekara što je 21 posto svih u zemlji. Očekivano i ovdje se vidi drastičan pad proizvodnje. Miroslav Sočev, županijski koordinator uzgajivača simentalskog i holstein goveda to najbolje ilustrira na primjeru svog sela.

-Nije bilo dosta mjesta da bi ljudi predali svoje mlijeko nego smo se morali žuriti tko će prije predati da ne mora čekati. To je bila zanimljiva situacija kojoj se danas možemo samo smijati, da smo se morali žuriti da što prije predamo mlijeko – s dozom smijeha i tuge priča Sočev.

Danas se nema tko žuriti, a ni gdje. S nekadašnjih šest mljekarskih kućica danas u Paljevinama nema niti jednog sabirnog mjesta, a Sočev je jedini preostali mljekar. Posljednji paljevinski mljekarski Mohikanac. Kako bi sektor oživjelo, Ministarstvo poljoprivrede je donijelo Program razvoja mljekarskog sektora kojim vrijednost govedarske proizvodnje do 2030. želi dići za 20 posto. Mljekari su skeptični, ali se nadaju da će im donijeti barem nešto.

Nova pravila izazvala pomutnju

Morali su se poljoprivrednici u 2023. prilagoditi čitavom nizu velikih promjena i novih pravilnika i pravila. Najznačajniji je novi sustav potpora koji je donio niz potpuno drugačijih pravila u odnosu na prethodnih sedam godina. Pokazalo se kasnije da su neki kod prijave ne znajući prijavili i mjere koje ne provode, pa bi se kod isplate poticaja avansno u 2023., a redovno u 2024. mogli neugodno iznenaditi. Najveću su promjenu donijele eko sheme koje su mnoge zbunile, ali i razljutile jer ih se zbog već odrađene sjetve nisu mogli pridržavati. Manje ljut je bio prgomeljski ratar Zoran Piskač, državni prvak u oranju koji već godinama na gospodarstvu ili barem dijelu gospodarstva primjenjuje konzervacijsku poljoprivredu, odnosno poljoprivredu bez oranja i pluga. I siguran je da je to pravi put.

-Vidimo ove i prošle godine koliko je kiše palo da su tla svake godine sve gorja, jako se zbijaju, dolazi do nepropusnosti zraka i biljke pate u toj cijeloj priči – kaže Piskač koji vjeruje da je upravo konzervacijska poljoprivreda budućnost.

 

Za svoju su se budućnost zabrinuli poljoprivrednici iz dijela Bjelovarsko-bilogorske županije zbog novog Pravilnika o određivanju područja s prirodnim i ostalim ograničenjima. Na listi odbačenih su se našli Čazma, Daruvar, Garešnica, Berek, Đulovac i Sirač,a tamošnjim proizvođačima je to donijelo manje potpore.

Bolesti i vremenski ekstremi obrali prinose

Dio prihoda su odnijela nova pravila, veći dio vremenski (ne)uvjeti i bolesti. Uz iznimku zelja i slatkovodnog ribnjačarstva koji ovom sezonom mogu biti zadovoljni, ostali bi ju najradije zaboravili. Žuta hrđa je harala pšenicom kojoj ni vrijeme nije išlo na ruku, pa su i prinosi bili skromni, a ono što se i uspjelo skinuti s polja je razočaravajuće kvalitete.

-Prinosi su od 4 do 5 tona po hektaru, a većinom je urod završio pod stočno žito kao kategorija 3 do 4 što je slabije plaćeno. Hektolitri su nezapamćeno loši, tko je dosegao propisani minimum od 75 hektolitara taj je sretan – opisuje sumorno stanje pšenice na županijskim poljima tomašički ratar Slavimir Brkić.

Ni s kukuruzom nije bolje. Iako je kada se gleda cijela zemlja proizvedeno dvadesetak posto više kukuruza nego lani, na bjelovarskom području tako lošu godinu ne pamte. Neki su u sjetvu morali i tri puta.

-Od proljeća, pa skroz do jesen izrazito mokra što na ovom terenu kukuruz ne podnosi, bilo je presijavanja, troškovi su bili izrazito veliki, a prinos nije bio onolik koliki je trebao biti prema uloženom – kaže gudovački farmer Mirko Katalenić koji je prošle sušne godine po hektaru imao i do deset tona kukuruza, a ove najviše 6,5.

 

Mali prinosi i manje otkupne cijene odrazile su se i na jesensku sjetvu. Vremenski uvjeti su za nju doduše bili idealni, ali oni financijski daleko od toga. Kupovalo se znatno manje i sjemena i umjetnog gnojiva.

-U odnosu na prošlu godinu je sjemena ozimih žitarica prodano 45 posto manje, a gnojiva oko 50 posto – iznosi poražavajuće podatke upravitelj štefanjske poljoprivredne zadruge Mirko Golubić.

Tanka su bila ulaganja, tanke su zbog vremena i bolesti bile i berbe. Manje je bilo povrća, a i voća. Marelica negdje nije ni bilo, manje je bilo i jabuka i šljiva, a grožđa gotovo nije ni bilo. Vrijeme i peronospora su poharali vinograde.

-Podbačaj je vrlo velik ove godine, u nekim područjima 40,do 60 posto, a ima dosta onih koji nisu imali što pobrati jer bi im troškovi berbe bili veći od roda – pomireno kaže daruvarska vinarka Adela Lneniček.

Nije se bilo lako nositi s ovom godinom, godinom vremenskih ekstrema u kojoj su pčele u studenom zujale van košnica i rojile, u listopadu su cvale višnje, kruške, jabuke. Ni oni najiskusniji se nisu nadali tuči posljednjeg dana listopada. Ne pamti to ni bjelovarska uzgajivačica povrća Jasna Pranić kojoj je led na samom kraju listopada stukao plastenike i zeljarice.

-U trideset godina koliko se bavim povrćem nikada do sada nije u listopadu padao led – čudi se Pranić.

Samo su se čuditi i bespomoćno gledati mogli pčelari na grubišnopoljskom i daruvarskom području kojima su proljetos potrovane pčele, dokazano korištenjem u Hrvatskoj zabranjenog zaštitnog sredstva na uljanoj repici.

-Mlade pčele koje su ostale žive se truju. U košnici je hrpa mrtvih pčela i po njima ove žive hodaju potpuno dezorijentirano. Hodaju u krug i ne znaju što rade. Muče se. Jadno i bijedno – upravo je tako stanje u košnicama opisao grubišnopoljski pčelar Miroslav Ahac koji je gotovo preko noći ostao bez 50 od ukupno oko 350 košnica i to jakih zajednica spremnih za bagremovu pašu u koju su tek trebale krenuti. Tako nešto u svojih 38 godina pčelarskog staža ne pamti.

 

Isplaćena im je odšteta, 130 eura po košnici što pokriva nabavu nove zajednice, ali nemaju pčelari razloga za zadovoljstvo. Ostali su bez jakih zajednica, paša, a uz to je odštetu platila država, a nisu ni država ni resorno ministarstvo ti koji trebaju plaćati tuđe greške već bi to, smatraju pčelari, trebali napraviti oni koji su pčele pobili. Ovako kada iz godine u godinu ministarstvo pokriva dio štete, tada to ministarstvo na neki način štiti one neodgovorne poljoprivrednike koji ne rade kako treba.

-Vuk sit, ovce na broju, ali to tako ne funkcionira jer će se opet nekome desiti i nagodinu – ljuti se tadašnji predsjednik Pčelarske udruge Bagrem Daruvar Dalibor Jareš.

Kaotično vrijeme, kaotično tržište

Ljute se pčelari i na patvoreni med zbog čega je upravo iz Gudovca s Međunarodnog pčelarskog sajma pokrenuta inicijativa osnivanja Europskog pčelarskog saveza kojem će jedna od zadaća biti borba protiv patvorina. Nelojalna konkurencija ne muči samo pčelare. U javnosti je tako odjeknuo slučaj zapakirane mrkve s čije je ambalaže ‘vrištalo’ kako je iz Lijepe naše, da bi na deklaraciji bilo navedeno da je uzgojena u Austriji. Hrvatska mrkva s austrijskih polja. To stvara nepovjerenje kupaca i narušava ionako poljuljanu domaću proizvodnju, upozoravaju poljoprivrednici. No, pokazalo se ove godine da i u ‘domaćem žitu ima kukolja’ kada je u neretvanskim mandarinama pronađen zabranjeni pesticid. Kako bi poljoprivrednicima s jedne strane dali veću vidljivost, a građanima jamčili da jedu domaće i k tome ono kvalitetnije, iznad standarda uvedena je oznaka Dokazana kvaliteta koja za sada nije polučila željeni rezultat, neki su od nje i odustali, neki priznali da je korisnija velikima koji imaju dovoljno logistike. Zaživjele nisu ni obećavane dobrobiti europske zaštite zemljopisnog podrijetla Bjelovarski kvargl. 14 godina od početka priče, više od tri godine od dobivanja toliko željene europske zaštite i 3.690 uloženih gradskih eura certifikat za bjelovarski sirni ponos nije zatražio nitko.

Poljoprivredna pozitiva

Ipak, i ove je godine bilo razloga za ponos na ovdašnje poljoprivrednike. Primjerice obitelj Rajaković iz Predavca čija je simentalka Neli šampionka Državne stočarske izložbe, obitelj Maciček iz Žabjaka koja ne samo da ne odustaje od mljekarstva već je lani i otvorila vlastitu siranu, a ove godine nastavila oduševljavati svojim proizvodima, od sira do jogurta s raznim okusima.

Zadovoljstvo u uzgoju koza i proizvodnji kozjeg mlijeka i mliječnih proizvoda našli su i Marina i Marijan Gajger iz Daruvara koji su se kozarstvom počeli baviti 2015. Danas imaju mjesečnu proizvodnju mlijeka od 1.200 litara, većinu predaju Biogalu, ali dio prerade u sir, sirutku koje kada probate poželite još tako da oni problema s plasmanom nemaju.

-Ima interesa, a vjerojatno i zbog današnjeg načina života ljudi traže nešto zdravo i za sebe i svoju djecu tako da je interes za kozjim mlijekom sve veći – zadovoljno kaže Marina Gajger.

 

Neubičajena poljoprivredna priča stiže i iz obližnjeg Ivanovog Polja kod Dežanovca s OPG-a Kušić. U vrijeme kada se češće priča o problemima i tome kako se od poljoprivrede diže ruke, Željko Kušić je napravio suprotno, ostavio je stalan posao kako bi se posvetio poljoprivredi i živio od zemlje. I nije požalio, kupci se po povrće i voće vraćaju što je najbolji dokaz kvalitete. Pokazalo se ove godine da se u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji rade odlična alkoholna pića. Mijo Kovačević i njegova 3MK destilerija osvojili su Suncokret ruralnog turizma, šampionski gin dolazi iz bjelovarske destilerije Old hills Matka Meštrovića, a svjetskim rakijama se pohvaliti može Daruvar.

Rakije daruvarske destilerije Wise Grus su na prestižnom San Franciscu World Spirits Competiton u konkurenciji od oko dvije i pol tisuće žestokih pića iz 48 zemalja uzele dvostruko zlato i srebro, a kako je destilerija iz malenog Daruvara uopće uspjela oduševiti veliku Ameriku? Kao i brojne priče i njena korijene vuče iz tradicije, djetinjstva i slika uglavnom otaca i djedova za rakijskim kotlom.

-Većinom su to uvijek obiteljske priče, svi znamo kako su naše obitelji pekle rakije, loze i to nam je bio poticaj da krenemo u tu priču i napravimo nešto drugačije u smislu premium segmenta – opisuje same početke direktor Zoran Sindičić koji ima i velike planove u kojima će naglasak i dalje biti na kvalitetnom voću za vrhunske rakije.

 

Na međunarodnoj pozornici je zasjala i novopisanička studentica zootehnike Visokog gospodarskog učilišta Križevci Ivana Merc koja je na Europskom prvenstvu u ocjenjivanju goveda održanom u sklopu Poljoprivrednog sajma u Parizu osvojila je sjajno šesto mjesto i to u konkurenciji 65 natjecatelja iz 27 zemalja. Uz Ivanu Merc svoje je ocjenjivačko umijeće s Visokog gospodarskog učilišta Križevci pokazala i Stella Hossi, obje pod mentorstvom profesora Dražena Čuklića. Ivana znanje stečeno na fakultetu primjenjuje na obiteljskom gospodarstvu koje se bavi ovčarstvom, a uz nju i ostale pozitivne priče sigurno je da se za poljoprivredu ipak ne moramo bojati.