Malo je reći da je 18. stoljeće u Varaždinu bilo razuzdano

VARAŽDIN – Uzbudljive legende varaždinskog kraja pune su mistike i tajni.

– Da živimo u Hoollywoodu, vjerojatno bi o nama bili snimljeni brojni sitcomi, serije i filmovi – opisao ih je tako direktor turističke zajednice Varaždinske županije Miran Bojanić Morandini. Dodao je i kako su one, nažalost, premalo poznate u našoj povijesti. Jedna od legendi govori o izgradnji najstarije varaždinske crkve. Prema priči, crkvu sv. Nikole sagradili su splavari na najužem dijelu Drave i posvetili je zaštitniku pomoraca. Zanimljivost je kamena medvjedica na zvoniku koja se skamenila od tuge kada je vidjela da u njenom brlogu, na kojem je sagrađena crkva, nema njenih medvjedića. Iako istraživači tvrde da je crkva sagrađena u doba gotike, Varaždinci više vole tragičnu priču o medvjedici.

Isto tako vole se pohvaliti legendom o Richardu Lavljeg srca koji je na povratku iz Križarskih ratova prolazeći ovim područjem bio uhvaćen i zatočen u dvorcu Bela, no uz veliku otpremninu završio je u Austriji.

Prava sapunica odvijala se, prema Bojanićevim riječima, oko – femme fatale, ne samo grada Varaždina nego i Hrvatske 18-og stoljeća, grofice Drašković. Suzana Malatinski je, kako se zvala prije udaje, nadodao je Bojanić, imala sve predispozicije da ne postane grofica Drašković, bila je udana, bila je protestantica i bila je polupismena. No, ne bira pamet nego srce, pa se tako u nju zaljubio ugledni član hrvatske aristokratske obitelji Kazimir Drašković i nakon tri mjeseca udvaranja konačno pridobio grofičinu ljubav. Suzanin muž se od nje rastao, a cijela situacija izaziva sablazan javnosti i zgražanje obitelji koja je brojnim tužbama pokušavala razvrgnuti brak. Unatoč svim nedaćama, grofica je određivala i modu i moral tog doba te uvela poznati varaždinski Krabuljni ples, ples pod maskama. Tipična, snažna, varaždinska žena, nakon toga udala se za tada najmoćnijeg člana hrvatske aristokracije, bana Franju Nadaždija, a jednu od tri sestre udala za Draškovićevog sina i tako udovoljila i obitelji. Vrhunac drame odvio se kada je grofica iz palače protjerala sabornike, uz objašnjenje  da ju ti dosadni starci ne zanimaju i da kvare njezine zabave, rekao je Bojanić. Nadodao je i kako nam je ludo i razuzdano 18. stoljeće ostalo kao priča i legenda.