U predvečerje Velike subote ispred bilogorskih crkvi zasjat će ‘vuzmenke’. Evo što to znači…

Piše: Tomislav Matić, viši kustos u Gradskom muzeju Bjelovar

Velika subota je dan tišine. Taj dan se posjećuje posebno uređen Božji grob u crkvi. Ne slavi se misno slavlje do zalaska Sunca.

U subotu prije podne nije se radilo po zemlji, ali postojalo je vjerovanje u nekim selima Bilogore da je dobro posaditi krumpir ako je zemlja već prije izorana i pripremljena.

U subotu navečer je Vazmeno bdijenje koje je vrlo bogato obredima. U Rimokatoličkoj crkvi, na Vazmeno bdijenje, slavi se najvažnija sveta misa u liturgijskoj godini. Njome počinje uskrsno vrijeme. Prvi put nakon korizmenog vremena izgovara se Aleluja i pjeva  se Slava Bogu. Zvoni se iz svih zvona u crkvi koja su se vratila iz Rima, puca se iz mužara i slavi Isusovo uskrsnuće.

Na Veliku subotu iz crkve bi se uz blagoslovljenu vatru donesla i blagoslovljena voda koja bi se upotrebljavala u teškim i posebnim prilikama, npr. kada bi se dijete trebalo iz bilo kojeg razloga krstiti doma, ili ako koga boli glava, malo bi se te vode gutnulo i prešlo vodom po glavi da glavobolja prođe.

Vjerovalo se da će se voćke sačuvati od gusjenica ako se taj dan kad se zvona razvežu i zazvone, voćke pometu. Pali se vatra ispred crkve kako bi upalili uskrsnu svijeću koja se vrlo svečano unosi u crkvu i simbolizira svijetlo života.

Na selima su se palile uskrsne vatre – krjesovi. U našem kraju to je bio kup granja, borovih grana, loze, kukuruzovine i slame koje se slažu i zapale u subotu kasno navečer. U ravničarskim krajevima krijes se slagao kraj crkve ili raspela, a u brežuljkastim krajevima na nekom lijepo vidljivom mjestu.

Uskrsni krijes ima obrambeno i zaštitno značenje. Preko njegova ognjišta bi se prepeljavala stoka, a ugarci od vatre nosili bi se u polja. Vjerovalo se da dokle god seže dim krijesa zle sile ne mogu nauditi. Predivno je bilo, kažu stari ljudi, gledati gdje na svakom brijegu gori vuzmenka, osvjetljavaju se sela, radosno se slavi Kristovo uskrsnuće uz vjerničko klicanje: Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim. Na uskrsnoj će se vatri spaliti snop grančica cica mace, a pepelom od njih pepeliti će se vjernici iduće godine na blagdan Pepelnice.

U bilogorskim selima koja se vežu za križevački kraj na ovaj dan išli bi selom raspetniki sa križem, a mlade snahe koje su se udale te godine darovale bi ih ručnicima i pečama – rupcima.

Na Veliku subotu nije se jelo meso. Užurbano se pripremalo uskrsno jelo i šunka, te poseban kruh, u bilogorskom kraju zvan kovrtanj.