Krajem pedesetih i prije slavnog ‘Partizana’ Bjelovar je imao nekoliko rukometnih klubova…

Nitko i ništa nije pronijelo ime Bjelovara Europom i bivšom državom poput njegovih rukometaša. Nakon što su dvaput bili nadomak europske krune, 1972. rukometaši bjelovarskog “Partizana” nikome nisu morali priznati da je bolji od njih.

Klupska povijest bilježi sljedeće: “Prvo je lakoćom svladan talijanski “Genovesio”, zatim “Hafnarfjordur” s Islanda. U polufinalu protivnik je bio snažni “MAI” iz Moskve. Prvi susret igran je u Karlovcu (u karlovačkom Medisonu Bjelovarci su igrali većinu svojih europskih utakmica) u kojemu je Partizan pobijedio sa 21:14. Tjedan dana kasnije u Moskvi je igran uzvrat u kojem nakon prave drame ukupna pobjeda odlazi u Bjelovar. Domaćin je pobijedio sa 6 golova razlike (17:11) što je bilo nedovoljno za prestizanje prednosti iz prvog susreta. I na kraju, 19. veljače 1972. godine u Dortmundu je igrano finale. Protivnik je bila slavna momčad “Gummersbacha”, no ni to nije bilo dovoljno da spriječi “Partizanov” pohod na vrh Europe. Rezultat finala bio je 19:14.”

Neće u Partizan

O počecima rukometa u Bjelovaru razgovarali smo sa Željkom Novakom, jednim od ponajboljih rukometaša u gradu, ali i igračem koji nikada nije igrao za Partizan.

-U Bjelovar smo doselili iz Rijeke, otac mi je radio na željeznici, pa kako nikako nije htio u Partiju, preselili su nas ovdje. “Ljubav” prema komunistima prenio je i na mene pa, iako su me zvali, nisam želio u klub s tim imenom, priča Novak.

Komentirao je i nedostatke u povijesti današnjeg RK Bjelovar. Omladinski rukometni klub Partizan  službeno je osnovan 26. veljače 1955. godine, a za navod kako su “tada postojala dva kluba (“Srednjoškola” i “Slaven”) tvrdi da nije točan.

-Krajem pedesetih godina prošlog stoljeća postojali su i Koestlin te jedno vrijeme i Grafičar, a ja sam igrao za Lokomotivu koja je nastala spajanjem Željezničara i Bisera. Partizan je osnovala tadašnja politika s idejom da se okupe najbolji rukometaši grada i stvori jedan snažan rukometni klub, podsjeća Novak.

Odmah prvak

Tako se i dogodilo jer je 1957. godine “Partizan”, odmah po ulasku u prvu Saveznu Jugoslavensku ligu, osvojio naslov prvaka države. U tim najboljim godinama za klub, u Bjelovar je devet puta stigao pobjednički pehar prvaka države i tri puta su bili osvajači nacionalnog kupa.

Dani slave završavaju u sezoni 1979./80. kada “Partizan” završava na pretposljednjem mjestu i po prvi puta napušta prvoligaško društvo.

Novak svjedoči kako je politika vršila pritisak na igrače da pristupe Partizanu, pogotovo nakon što su ih rukometaši Lokomotive izbacili iz kupa početkom 60-ih.

-Sa mnom su tada na igralištu kod kolodvora igrali i Bradić, Vidović, Pribanić… i svi su otišli u Partizan pod pritiskom Seleša i tada politički jakog Usumovića. Ja nisam želio pa su me nakon jednog šakačkog sukoba s podoficirima iz vojarne “sprašili” u vojsku i to je bio kraj moje karijere kao rukometaša iako su me i kasnije zvali jer im je trebao ljevak, priča Željko Novak. Bio je to kraj i Lokomotive.

Udbaški progon

Boks je također bio omiljeni sport u Bjelovaru i, kako kaže Novak, “njega smo trenirali zimi kad nismo mogli na igralište”.

Tadašnje vlasti nisu oprostile Novaku neposluh i često je išao na “informativne razgovore” koji su ojačani uporabom pendreka. Teško je bilo objasniti tadašnjim vlastima da netko ne želi igrati za klub koji se zove Partizan. Kaže da su unatoč “crnoj karakteristici” u Beogradu na odsluženju vojnog roka bili bolji prema njemu nego kasnije u Zagrebu i Bjelovaru.

Ustupio nam je brojne fotografije iz 60-ih godina s porukom da bi se mogli javiti i drugi svjedoci vremena kako bi povijest rukometa u Bjelovaru bila točnija i potpunija. (Željko Brkić/Bjelovarski list)

RK Lokomotiva 1962-63 – STOJE Španić, Budimir, Varga, prof. Pintar, Vidović, Vodogažec, ČUČE Novoselec, Novak, Pavljak, Makar i Bradić