Milanović koristi priliku za osvetu, no oporba bi mu mogla pomrsiti račune

Početkom tjedna počelo je natjecanje oporbe u tome tko će prvi tužiti Vladu RH Europskoj komisiji zbog predlaganja Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. Dok je Sandra Benčić, perjanica možema, premijeru Plenkoviću dala rok do srijede da povuče prijedlog, bračni par Puljak bio je brži. Marijana Puljak u ponedjeljak se pohvalila da je Vladu i Plenkovića prijavila „nizu EU institucija, potpredsjednici EK za demokraciju Dubravki Šuici, povjereniku za pravosuđe Reyndersu, Europskom parlamentu i Povjerenstvu za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove”.

Puljci su svoje pritužbe slali rafalno jer očito im nije baš najjasnije što je to Vlada prekršila, na što se točno trebaju žaliti i kome se točno treba žaliti. Usto, zanimljivo je i kako se oporba međusobno preskače kada su u pitanju teme od značajnoj medijskog, pardon, državnog interesa.

Nadajmo se da će Bruxelless što prije očitovati o njihovim pritužbama i da će, Hrvatsku, ako je već krenula krivim pravcem, usmjeriti na pravi put.

Neprežaljeni Lex Perković

Kao što je to učinila kada je današnji predsjednik i opskrbljivač medija Zoran Milanović tada u ulozi premijera gurao nazadni Lex Perković zakon tolikom snagom i tvrdoglavošću bez obzira na upozorenja i koalicijskih partnera i oporbe. Bilo je to prije desetak godina, kada je predsjednik Sudačkog vijeća Ivan Turudić donio odluku o izručenju Perkovića i Mustača temeljem Europskog uhidbenog naloga. Premijer Milanović izručio ih je tek nakon pritiska Europe, a sada je iz ugodne pozicije dobio svoju priliku da se osveti zbog nanesene mu sramote.

Uostalom, ako je imenovanjem suca Turudića za glavnog državnog odvjetnika ugrožen kompletan pravosudni sustav Hrvatske, ako se Hrvatska tim potezom pretvara u državu diktature i jednoumlja, ne bi oporba trebala ujediniti vlastite redove i smisliti suvisao način kako da se tomu odupre?

Radi li se doista o najvećoj prijetnji demokraciji od neovisnosti Hrvatske, oporba će se na glasovanju o Turudiću pojaviti u punom sastavu. Bez obzira što znaju da će biti preglasani, žrtvovat će dan-dva života i pojaviti se u toploj sabornici. To doista ne bi trebala biti neka prevelika žrtva.

Naravno, postoji i opcija da se tog povijesnog dana u sabornici ponovno ne pojavi desetak, petnaestak oporbenjaka, a da i oni koji se pojave, u rasprava odu svatko na svoju stranu.
Da bi već dan kasnije govorili o zarobljenoj državi.