Budućnost vezana za mrežne tehnologije

Svjedočimo rastu ponude slobodnih poslovnih prostora, no takvo stanje na tržištu nekretnina nije posebnost Hrvatske – takva vrsta suficita prisutna je i u čitavom nizu europskih metropola; naprosto se radi o posve predvidljivim učincima digitalizacije, koji su postali tek nešto izraženiji uslijed pandemijskih restrikcija. U tom smislu, logično je bilo pretpostaviti razvoj poslovanja na daljinu, ekspanziju online kladionica i općenito sve masovnije korištenje mrežnih usluga.

Paradigma online života

Čak i u relativno slabo razvijenim zemljama nema baš mnogo ljudi koji (u većem ili manjem opsegu) ne žele koristiti blagodati mrežnih tehnologija – tako postoje oni koje uporno nastoje raditi sve po starom i to obično zato što se nalaze u životnoj fazi kad nešto teže mijenjaju svoje životne navike ili ih samo izbjegavaju dok se ne uvjere u njihovu korisnost; naravno, iznimka su oni s iracionalnim strahom od novih tehnologija kod kojih postoji problem tzv. tehnofobije!

Iako sam strah od novih tehnologija nije ništa novo (prati svaku industrijsku revoluciju, op.a), radi se o svojevrsnom društvenom fenomenu koji nije sustavno razmatran sve do intenzivne informatizacije i digitalizacije; nešto čime su se posebno bavili američki psiholozi Larry Rosen i Craig Brod, koji su na jednostavan način razložili pojam tehno-stresa i promovirali strategije za nošenje s njim – naravno, bez potrebe za potpunim uklanjanjem tehnologije iz naših života.

Vrlo skoro neće ni biti moguće funkcionirati odvojen od mrežnih tehnologija – paradigma online života koji se paralelno odvija u virtualnom prostoru je već danas prisutna; ona prožima većinu (čak i malodobnu djecu, op.a.) pa uz kladionice u Hrvatskoj, gotovo da ne postoji područje ljudske djelatnosti u kojoj nešto ne činimo online  – evo samo nekih primjera:

• učenje
• informiranje
• upoznavanje i druženje
• igra
• kupovina
• plaćanje računa
• orijentacija
• ishodovanje dokumenata
• operativni zahvati
• marketing i ostali poslovni procesi
• upravljanje uređajima

Što nam to prolazi ispod radara?!

Informacijsko-komunikacijski sustavi lagano se naslanjaju na zahuktale procese digitalizacije i čini se kako nismo ni svjesni nove industrije 5.0 – povezivanje kompleksnih e-usluga, mrežnih i pametnih tehnologija (koje nalazimo u robotima, vozilima i ostalim uređajima); sve skupa začinjeno umjetnom inteligencijom, proširenom i virtualnom stvarnosti.

Neovisno o tome dijelite li stajalište o tome kako se radi o novoj industriji ili držite kako se radi o tehnološkom razvoju koji se odvija po inerciji onoga što smatramo pod industrijom 4.0 – čini se kako će nove tehnologije uvjetovati ekonomske i sociološke transformacije u kojima će dominirati digitalna konceptualizacija društva, a granica između realne i virtualne stvarnosti će biti još manje izražena!

Uopće ne bismo trebali dvojiti oko toga što će većina ljudi prihvatiti ukoliko im se ponudi izbor između popunjavanja opće uplatnice i fizičkog odlaska u poslovnicu ili obavljanja transakcija putem mobitela – tako će vrlo vjerojatno biti prihvaćene i sve nove tehnologije koje olakšavaju poslovne procese i usluge.

Ipak se kreće!

Bez obzira na formalno deklarirane ambicije u obliku strategija, digitalna transformacija uprave i industrije u Hrvatskoj je nešto sporija u odnosu na razvijenije članice EU, ali ipak napreduje – tako je samo pitanje vremena kad ćemo toga postati svjesni. Povezivanje tzv. pametnih tehnologija i stvaranje digitalnog identiteta predstavljaju globalne trendove o kojima se javno govori, a sasvim je drugo pitanje koliko su takvi trendovi forsirani i smatrate li ih uopće novim tehnologijama – oni očito neće nestati ukoliko samo zatvorite oči!

Naravno, ne znači kako će sve postati automatizirano i umreženo; negdje to nije isplativo, a čak nije niti poželjno (npr. umjetna inteligencija neće moći zamijeniti profesora ili liječnika – entuzijazam i emocije koje se prenose kroz međusobnu interakciju definitivno nije moguće nadomjestiti pukom točnošću podatka, informacije ili dijagnoze, op.a.).

Zanimljivo – priređivači igara na sreću na globalnoj razini vrlo brzo usvajaju nove tehnologije te ne treba dvojiti kako će FavBet casino i ostali hrvatskih priređivači slijediti globalne trendove!   Danas se mogu pronaći bonus oklade i ponuda koja je implementirala blockchain tehnologiju pa kriptocasino i metavers casina (s primijenjenim VR, IoT i AR tehnologijama) nisu futuristička predviđanja, nego nešto što već postoji!

Otpor novim tehnologijama je uzaludan i nepotreban!

Određena zadrška u odnosu na primjenu novih tehnologija je sasvim prirodna ljudska reakcija, no problem nastaje ukoliko se radi o nečijem iracionalnom strahu. Ono što smo mogli zaključiti od pojave parnog stroja u drugoj polovici 18. stoljeća, kao i iz ostalih industrijskih revolucija jest činjenica prema kojoj inovacije u tehnologiji imaju dramatičan utjecaj na društvo u cjelini, ali i da su uz sustavnu pripremu društva sposobna za progresivnu tranziciju.

Naravno, prethodno navedeno nikako ne znači kako nove tehnologije ne treba valorizirati kroz prizmu bioetičkih načela, no rijetko kad se problem krije u samoj tehnologiji i češće ga treba tražiti u ljudskoj naravi podložnoj ideološkim konstruktima, koja tehnologiju može iskoristiti na korist svima ili za ostvarenje dominacije (korištenje nuklearne energije je tek jedan od očitih primjera, op.a.).

S jedne strane – to što možemo većinu stvari obavljati online, ne znači kako bismo zbog toga trebali zapostaviti potrebu za tjelesnim aktivnostima, kao što ni korištenje pametnih telefona nije zapreka za održavanje fizičkog kontakta s članovima obitelji i prijateljima – zar ne?!  Drugi primjer je online sportsko klađenje koje je postalo dostupno u samo par klikova, no uz pravilnu normativnu regulaciju i kontrolu, isto danas uopće nije nešto što predstavlja društveni problem!

Nož u rukama kirurga postaje sredstvo koje spašava živote, dok u rukama ubojice nanosi štetu – dakle, tehnologija je poprilično neutralna (ovisi o tome kako se koristi) i od nje ne bismo trebali bježati – svakako ju treba is/koristiti za opće dobro i istovremeno voditi računa o onome što smatramo pravim ljudskim vrijednostima!